Aller au contenu

clapotaedje

Èn årtike di Wiccionaire.

Etimolodjeye

[candjî]

Do viebe « clapoter » avou l’ cawete « -aedje ».

Prononçaedje

[candjî]

Sustantif

[candjî]
singulî pluriyal
clapotaedje clapotaedjes

clapotaedje omrin

  1. no d’ fijhaedje et no di çou k’ est fwait (accion et si adierça) do viebe "clapoter".
    • Mins sol pezant muroe do vivî tot est trisse,
      Sins l' clapotaedje do rew ki vneut reguiner dvins
      Louis Lagauche, "L' inmant", Li vivî, (1947), p. 88 (fråze rifondowe).

Sinonimeye

[candjî]

Ortografeyes

[candjî]
Après 1900, foû rfondou (Feller, Feller ricandjî, nén Feller) :

Ratournaedjes

[candjî]
clapotaedje