Aller au contenu

bleu-bijhe

Èn årtike di Wiccionaire.

Etimolodjeye

[candjî]

Aplacaedje di « bleu » et « bijhe » (gris), kécfeye do francès « bis » (gris), racuzinåve avou l’ itålyin « bigio » et l’ espagnol « bazo ».

Prononçaedje

[candjî]

Sustantif

[candjî]
singulî pluriyal
bleu-bijhe bleu-bijhes

bleu-bijhe omrin

  1. (coleur) bleu-gris come del schaye.
  2. (mot d’ colebeu) sôre di pidjon, di cisse coleur la.
    • I n’ estént nén contints, dai, la k’ dji mete mi bleu-bijhe ! Dj’ a si bén oyou l’ côp d’ sounete ! … Sortot Kinåve avou s’ fameus surlet ki n’ a co djamåy polou cori tot côp k’ dj’ a tapé m’ bleu… Henri Simon, « Li bleû-bîhe » 1886, (eplaidaedje da Jean Haust e 1936), p.9 (fråze rifondowe).

Sinonimeye

[candjî]

Ortografeyes

[candjî]
Après 1900, foû rfondou (Feller, Feller ricandjî, nén Feller) :

Ratournaedjes

[candjî]
coleur
pidjon