Aller au contenu

ribote

Èn årtike di Wiccionaire.

Etimolodjeye

[candjî]

Bodje vî francès « riboi », pal voye do francès « ribote » (minme sinse).

Prononçaedje

[candjî]

Sustantif

[candjî]
singulî pluriyal
ribote ribotes

ribote femrin

  1. shijhe wice k' on magne ou k' on boet di trop.
    • I gn a m’ cour ki halcote,
      Dji sin k’ i va cahin-caha,
      Come après ene riboteMartin Lejeune, "Marguèrite, si vos m’aimez…" (fråze rifondowe).
  2. fijhaedje di s' sôler.
    • – Et cåze di çoula, vos, Camile,
      Fåt k' vos bevexhe a vs fé rmuzrer ?
      Ritrouve t on l' oneur al candjlete ?
      Seur ki neni ! C' est co bén mî :
      L' ome k' end a co ene pitite miete
      Li djoû d' ribote, i l' a rovyî. Jean Dessard, D'ine cohe so l'aute, 1939, p.146, Di stoc èt d’ tèye ! Sinne dialoguêye anti-alcoolique (1927) (fråze rifondowe).

Ratourneures

[candjî]
  1. fé ribote
  2. esse e ribote

Parintaedje

[candjî]

Sinonimeye

[candjî]
shijhe wice k' on magne ou k' on boet di trop
fijhaedje di s' sôler

Ortografeyes

[candjî]
Après 1900, foû rfondou (Feller, Feller ricandjî, nén Feller) :

Ratournaedjes

[candjî]
shijhe wice k' on magne ou k' on boet di trop
fijhaedje di s' sôler