Aller au contenu

vijhén

Èn årtike di Wiccionaire.

Etimolodjeye

[candjî]

Tayon-bodje latén « vicinus » (minme sinse), çou ki dene on mot avou l’ cawete « -én ».

Prononçaedje

[candjî]

Sustantif

[candjî]
singulî pluriyal
omrin vijhén vijhéns
femrin vijhene vijhenes

vijhén omrin

  1. onk ki dmeure djusse astok.
    • Dji l’ a yeu a pruster å vijhén ?
    • L’ infier, c’ est po s’ vijhén. Désiré Preud’homme (fråze rifondowe).
    • Bondjoû vijhene, doirmoz vs eco ? Noyé walon (fråze rifondowe).
    • Et pu ele court al copene, A djadjawe avou l’ vijhene Odon Fabry (fråze rifondowe).
    • Vijhene, dji so vnou vos dire Ki dji n’ pou viker sins vos. André Gauditiaubois (fråze rifondowe).
  2. (belès-letes), (imådjreçmint) sacwè ki s' trouve toprès di.
  3. (pa stindaedje do sinse) djin ou payis etrindjir djusse astok.
    • Les eleccions amon nos vijhéns francès lêynut on mwais gosse el boke, avou on Le Pen a l’ aschate a droete, k’ a parvinou a-z assaetchî dabôrd 20 åcint des vôteus. Charles Massaux (fråze rifondowe).
  4. (dins èn arinnoe) (vî mot) manire d' atôtchî on vijhén avou s' no.
    • C' est trop pô d' tchoi po vs saizi, vijhén Djåke. Henri Forir, Blouwett lîgeoiss, Râskin (traduit du français), 1843, p.31 (fråze rifondowe).

Ratourneures

[candjî]
  1. el ci k’ est djinné pa s’ vijhén n’ a k’ a rcouler s’ måjhon
  2. aler al vijhene

Parintaedje

[candjî]

Ortografeyes

[candjî]

Ratournaedjes

[candjî]
onk ki dmeure djusse astok Loukîz a : vijhene